29/04/2026
Ponekad ce ti netko doći i reći hajde napravi mi to, znam da možeš, a ti nećeš imati pojma kako.
Odbijat ćeš koristeći sve moguće izgovore - nikad to nisam radila, ne znam ja ništa o tome, pa kako ću, to je vam mojih mogućnosti. Sve te izgovore servirat će vam strah.
Istina je zapravo potpuno drugačija. Kada dobijete tako nešto u ruke, to je mjesto na kojem nastaje čarolija. Mozak se pretvori u Zavrzlamator, kreativnost poteče, ideje izviru iz svake pore u tijelu, problem solving postaje vaša disciplina, a sjaj u oku daje znak da se cijelim svojim bićem osjećate živim. To je napredak, upgradeali ste se na novu razinu, otključali sposobnosti za koje vam je strah s početka ove priče rekao da ih nemate.
To je za mene bila ova slika. Kažem slika jer ne znam nazvati pravilno ovu vjersku ikonu koja je iz mene izvukla sve gore navedeno. Ja, koja nisam znala ništa o tome, odjednom sam popravljala drveni okvir, stavljala novu tkaninu, radila falde, bojala slova, reparirala sliku na staklu. Iz temelja, jer je sve bilo potpuno derutno.
Razmišljam o tome za koliko stvari u životu kažemo ne jer se bojimo da nismo dorasli tome, a zapravo nismo osvijestili da je - pokušat ću - samo prvi korak ka oplemenjivanju sebe novim spoznajama.
‐-------------‐-------------------------------‐----------------------------
Ponekad sve bude savršeno, a ponekad zadnji čavlić udariš najmanju mrvicu jače nego ostale i pukne ti staklo.
Taj trenutak predstavlja tvoj osobni rast. Ili ćeš j.. sve po spisku, vikat, plakat, bacit čekić u piksu marmelade i provest sljedećih mjesec dana samokažnjavajući se sa - kak si smotana, opet si sje..., nikad ništa dobro ne možeš napraviti, ili ćeš duboko udahnuti, sklopiti oči u priznanju toga što se dogodilo, otpustiti to i reći, jebiga dešava se...
