Dugo Selo nesumnjivo i neporecivo ostavlja dojam devastiranog grada koji je izgubio svaki oblik identiteta, osobnosti, duha. Ako je ikada i postojao štih malog pitoresknog gradića podno Martin Brega ovjenčanog kletima i vinogradima, sada više ne postoji ali niti u natruhama. Višegodišnja kronična nebriga i nezainteresiranost gradskih poglavara ostavila je Dugo Selo doslovce u zapećku kada pričamo
o razvijenosti ili infrastrukturnoj uređenosti u odnosu na slične primjere iz bliže nam okoline odnosno sa područja takozvanog „zagrebačkog prstena“. I dok se s jedne strane sistem urušavao na štetu žitelja ovoga grada sa druge strane je „izgradnja“ bila u punom jeku. Prije svega, izgrađivao se oportunistički perpetuum mobile baziran na interesnim i rođačkim okosnicama koje garantiraju neprekinuti niz cuclanja i sisanja zajedničkog dobra od strane političkih nomenklatura. Imamo nerazvijeni grad koji je nepovratno unakažen i devastiran na čijem čelu se kao na vrtuljku okreću jedne te iste sistemske linije kao garancija statusa quo, jer uigranom i podmazanom parazitskom stroju ne treba ništa drugo nego održavanje postojećeg stanja i nastavak opće letargije kroz koju preko 17 000 žitelja igra ulogu taoca jedne beskrupulozne interesne manjine. Zato bi ljudima trebalo već postati jasno da u Dugom Selu ne postoji višestranačje i suprostavljene političke opcije, nažalost postoji samo jedna interesna linija koja bez obzira na stranački predznak i boju ima samo jedan jedini zadatak – ne činiti ništa. Ne činjenjem njihova parazitska agenda ostaje netaknuta i spokojna, stoga budite sigurni da niti jedno novo/staro lice koje vam se nasmiješeno nudi sa propagandnih materijala nije tu zbog Vas nego zbog sebe i onih jataka koji ga podupiru jer je upravo on garancija njihovog opstanka na vrhu interesne piramide. U svjetlu gore navedenog građanska inicijativa Drugo Selo ima ispred sebe zadatak koji je puno teži od bilo kakvih infrastrukturnih zahvata koji su neophodni Dugom Selu, jer nove fasade i pokoji novi kolnik mogu trenutno oku dati sjaj, ali ona duboka, isprepletena, ukorijenjena, olovno teška kugla oko noge ovoga grada jest upravo parazitski sistem vrijednosti kojeg se naizgled nemoguće riješiti. Bez podrške šire dugoselske javnosti to je jednostavno nemoguća misija jer navedeni sistem nastao na negativnoj selekciji a oslađen i motiviran osobnim interesom stupa poput Spartanaca - zbijen, odlučan i nepokolebljiv. Doduše za razliku od Spartanaca, u njima časti nema, samo gramzivost i pohlepa bez skrupula i zareza. Drugo Selo nažalost nema prstenovu družinu, Froda, Aragorna, Legolasa, Gimlija i Gandalfa, niti Kletu goru i prsten čijim uništenjem će nestati svo zlo što nas tišti, ali zato možemo imati Vas i Vašu podršku u nastojanju da probudimo jednu ustajalu žabokrečinu. Možemo imati Peru, Šilo, Milo dijete, učitelja, Medu a neka stari zapušteni mlin bude ovaj grad u kojem živimo (tu je najmanje potrebno mašte zahvaljujući dosadašnjim gradskim ocima). Ako za takvo što nismo sposobni, onda bolje niti ne zaslužujemo. Barem tu se uhvatimo s istinom u oči i gricnimo se za jezik kada zaustimo kritizirati – kritika bez akcije je isto kao karoserija bez motora.
